Izbor pesama, uporedni prevod
sa francuskog, engleskog, ruskog, predgovor, beleške
DRAGOSLAV ANDRIĆ
JEZIK, PESNIŠTVO, TRADICIJA …
Od svih kineskih dimenzija, vremensku kao da je najteže prilagoditi evropskoj vizuri: ona je i najodgovornija za tolike razlike u psihološkoj perspektivi. Otuda je i neminovno, mada u svojoj pristrasnosti tako naivno, naše čuđenje „kako je to" stara Kina gotovo tri hiljade godina ostajala bez ikakvih dodira sa Zapadom. (Marko Polo? To nije njen kontakt sa Zapadom, već kontakt Zapada sa njom, promašen, uostalom, jer je Venecija nastavila da u tom pravcu drži durbin okrenut naopako.) Otuda, takođe, činjenica da nijedna književnost ni približno nema tako dugu povest kao kineska za nas predstavlja samo kuriozitet.
Ako je vekovima bila više civilizacija nego nacija, drevna Kina je bila i više tradicija nego država. I to tradicija toliko prožeta svojim pismom da su mitski arhetipovi samo njegovim posredstvom mogli da se kristališu i da razviju opšte duhovne konstante. Prosto savršeno kao oruđe sinteze, dakle poezije, koja nas ovde jedino i zanima, to pismo je izraslo iz Jezika koji je u tonalitetima čije promene potpuno menjaju smisao reči našao način da se oslobodi rodova, padeža, vremena, gotovo čitave morfologije, da bi i poelednje njene ostatke zbrisala jedna poezija koja ne priznaje vrste reči, već samo njihovu srž. Poštećena, tako, disciplinovanog služenja sintaksi, reč otelotvorena u ideogramu, karakterističnom kineskom pismu, postaje nezaviena, te i misao, opravdavajući tu privilegiju i koristeći se tom slobodom, ide u svom značenju do kraja, dakle, dalje od reči. A ta značenja, osloboćena suvišnika, dodiruju se onda i prožimaju kao prirodne pojave.
Upravo to i jeste težnja ideograma da se prožme samom prirodom. Stoga kao da i nije porećenje nego, tako reći, konstatacija kad jedan kineski epistolarac iz VIII v. piše da su ideogrami najslavnijeg kaligrafa meću njegovim savremenicima kitovi što nadiru ka pučini, zmije što vrludaju ševarom, kiša što se pred naletom vetra najednom sručuje niz nastrešnice, svenule puzavice što vise nad ponorom, svileni končići zahvaćeni olujom, koji kao da će se svakog trenutka prekinuti ali se nikad ne prekidaju.
Ostavši bezmalo nedirnut još otkako je bio standardizovan u III v. pre naše ere, čitljiv i bez poznavanja njetovog izvora, dakle potpuno nezavisan od fonetike, ideogram se obraća neposredno duhu, nemajući potrebe da se, dekomponovan zvucima, prethodno provuče kroz sluh. Zato, makar se čitao sasvim drukčije, kao arapske cifre na raznim jezicima, ideogram dočarava isti smisao današnjem Kinezu kao i onom od pre dva milenijuma, ili čitaocu u Japanu, Koreji, Kambodži: svet se, dakle, ne mora truditi da izmisli univerzalno pismo, ono već postoji, preostaje još samo ta sitnica valja ga naučiti …
Svaki kineski ideogram je, inače, jednosložan, te pošto nema nenaglašenih slogova, u kineskoj poeziji nema ni stopa; drugim rečima, metrička jedinica nije slog nego reč, sa svojom tonalnošću. Kao što je svaka reč, zahvaljujući monosilabizmu, metrički zamenljiva svakom drugom, tako i ideogrami, kao homogene poetske slike osloboćene svega nebitnog za komunikaciju, ostaju autonomni ali i ravnoiravni. Ma koliko redosled ideograma bio od značaja za njihov smisao i mećusobni odnos, u pesmi oni kao da senče ivice kojima se zgledaju, kao da olabavljuju zamahe svojih značenja, kao da menjaju smerove prošlosti i budućnosti, te provociraju oko da ih upija paralelno, ponekad čak ukrug: tako oni trijumfuju nad sintaksom, ne na račun nego u korist značenja, sve slojevitijih, sve ambivalentnijih, sve obuhvatnijih. U njima je, dakle, u njihovoj prirodi, podosta od onog do čega danas, ovde i drugde, pesnik mora da se probija sam. Staviti, u pesmi, ideogram na pravo mesto, to je nešto mnogo više nego naći pravi „izraz": to znači otkriti još jednu zakonitost, još jedan gravitacioni sistem koji počiva na ravnoteži neizrecivog i komunikabilnog. Iskazati a ne reći da bi se, tako, reklo više, to je ono čemu najčešće teži kineski pesnik i čemu uvek teži sam njegov ideogram.
Ta sposobnost slikovitog pisma naslućena je u samom začetku: ostala je legenda da su zli dusi plakali kada je pronaćeno. Strahopoštovanje je vremenom svedeno na poštovanje, ali je i dalje smatrano svetogrćem makar i slučajno bacanje ili gaženje ispisanog komada papira. Poeziji je tu pripao najveći deo časti i počasti, jer je, neuporedivo potpuniju nego proza ili, kasnije, drama, imala moć da iz ideograma izvuče sve što je vremenom uspeo da upije, udahne i upamti. Zato se kineski klasični romani tako često i pozivaju na nju: „postoji pesma", kažu, „koja to dokazuje".
I evo, sada, ponečeg od toga što je pesma dokazala, negde daleko i davno, u svojoj vekovnoj potrazi za čovekom.
SVET U KAPI ROSE
I govorahu naši stari: „Čovek ne treba da se ogleda u vodi, nego u drugim ljudima"
Kralj Ču (umro 1105 god pre naše ere)
JEZIK, PESNIŠTVO, TRADICIJA,
VREME ZAČETO REČJU
Pesmarica (XI-VI vek pre naše ere)
Iz Pesmarice
Rađanje plemena Čeua
Preslavni praotac
Vojnici
Berem trske
Molba Čung Ceu
Puzavice
Srce usamljenika
OČI U OČI S DAVNINOM
Doba zaraćenih kraljevstava (IV-III vek pre naše ere)
K'ju Juan
Boginja reke Hsjang
Boginja sudbine
Pitanja nebu
Hsjang Ju
Pesma o padu Kaj-Hiaa
T'jen Heng
Pesma o selu mrtvih
TRAGOM RAZVEJANIH PORUKA
Doba loze Han (206 god pre naše ere - 219 god naše ere)
Kao Cu
Pesma o oluji
Se-ma Hsjang-žu
Lovište Šang-lin
Lju Č'e
Pesma o opalom lišću i tužnim cvrčcima
Neznani pesnik
Stara pesma
Neznani pesnik
Tužna pesma
Su Vu
Noć rastanka
Neznana pesnikinja
Pesma
Pan Čieh-ju
Tugovanka
ODJECI S KRAJA SVETA
Doba loze Vej i loze Cin (220-264 i 265-419)
Neznana pesnikinja
Bez naslova
Neznana pesnikinja
Bez naslova
C'ao Či
Pesma iz zbirke o sedmogubom čemeru
Bez naslova
Žuan Ci
Pesničke misli
Fu Hsjuan
Sećam se kakav si nekad bio
Au Ki
Tugovanka o tigru lutalici
Co Se
Iz pesama o predanjima
T'ao C'jen
Bez naslova
Selidba
Ce Je
VIDIK IZA SKLOPLjENIH OČIJU
Doba južnih i severnih loza i loze Suej (420-581 i 581-617)
Jen Jen-če
Hi K'an
Sje Aing-jin
Bdenje na padinama Še-mena
Pao Čao
Na glasje Pesme o tegobama putovanja
Sje T'jao
Onaj na koga mislim
Pao Jue
Putniku, za sreću
K'ong Če-kuej
Izlet do vrha T'aj-p'ing
Hsjao Jen
Usamljenik
Prolećni vetar
Šen Jue
Pozdrav Fanu iz Ngan-č'enga
Uspomena
Fan Jun
Rastanak
Oproštajna pesma
T'ao Hong-king
Odgovor caru, koji htede da zna čega ima na planini
Tugovanka o hladnim noćima
Hsjao Cu-huj
Zimsko svitanje
Kjang Cong
Tugovanka iz vajata
Lu K'aj
Pesma posvećena Fan Jeu
Neznani pesnik
Bez naslova
Plemenita Hu
Ne gizdam se više
SVET U KAPI ROSE
Doba loze Tang (618-907)
Čan Žo-hju
Noć Meseca i cveća, nad rekom, u proleće
Vang Han
Mlada sirotica
Pesma o Lang-čeuu
Vang Č'ang-ling
Tužbalica iz vajata
Devojka na lotosovom jezeru
Vang Vej
Na planini
Jesenji sumrak na planini
Senica od bambusa
Pesme ptica i potoka
Zbogom
C'uej Hao
Kraj jedne kapije, na jugu grada
Li Po
Tugovanka o Č'ang-kanu
Prolećna tužbalica
Noću se rastajem sa drugom
Na glasje Pesme o čistoj svirci srca
Početak proleća: Poruka Vangu iz Han-janga
Odgovor jednom svetovnjaku
Prijateljska sedeljka
Lov
Poseta Han-tanu: Igrači u Južnom Paviljonu
U Paviljonu Žutog Ždrala: Praštanje sa Mong Hao-žanom, koji odlazi za Kuang-ling
Misli u tihoj noći
Berući lotose
Jednoj lepotici, u prolazu
Narovo drvo kraj susetkinog prozora
Kajanje
Tugovanka
Dvorska zadovoljstva
Pesma iz Hsjang-janga
Starinska pesma
Kao Še
Tugovanka o Jenu
Tu Fu
Bez naslova
Budistički hram
Papagaj
Zavojiti potok
Zvezde i Mesec nad Plavom Rekom
Car
Vrbovnik u Ši Haou
Penjanje u brda
Ispovest jednog putnika u noći
Dom u srcu
Neznani pesnik
Na glasje Pesme iz Hsjang-janga
Neznani pesnik
Na glasje Pesme o kraljeviću iz Lang-jea
Neznana pesnikinja
Na glasje Pesme o grančici slomljene vrbe
Neznani pesnik
C'en Šen
Pesma o snegu, za Vua, koji se vraća svom zavičaju
Susret sa poklisarom na putu za prestonicu
Čang Ki
Noć na zastanku kod Mosta Javorova
Vang Če-huan
Uspon do Paviljona Roda
Ljeu Č'ang-k'ing
Po snegu, kod jednog domaćina na bregu lokvanja
C'jen K'i
Zapis na kolibi pustinjaka C'ueJa
Se-k'ong Šu
Izvor u kamenu
C'uj Jing-jing
Čang Šengu
Sju Kju
Na Jezeru Zelenih Trava, u oblasti Long—jang
Han-šan
Hladna Planina
Mong Kjao
Jesenje misli
Tuga klanaca
Pesma o sinu koji polazi na put
Čang Ci
Planinske ptice
Han Ji
Južne Planine
Svenulo drvo
Kja Tao
Zapis o pustinjačkom prebivalištu kod Li-ninga
Noć u seoskoj krčmi
Ljeu Ju-si
Na glasje Pesme zagledanog u balčak
U društvu, pijem vino, gledajući božure
Po Kju-ji
Pesma o večnoj čežnji
Ogledalo
Pesma na zidu krčme
Odraz
Lauta
Obrve žene koja tuguje za odsutnim mužem
Pokraj ribnjaka
Gunđanje
Starost u proleće
Uz vino
Tugovanje za božurima
Bambus ispred prozora Li C'e Juna
Iščekujući zrikavce
Surova hladnoća u selu
Juan Čen
Carsko noćište
Li Ho
Jedna se devojka češlja
Vrh strele sa starog bojišta u Č'ang-p'ingu
Grob Male Su
Severna hladnoća
Na granici
Bang Kjen
Mlada
Č'en Ju-lan
Mužu
Tu Mu
Bele čaplje
Pesma devojci iz Jang-čeua, na rastanku
Visoki paviljon bivšeg velikodostojnika Jiana
Pesmica o proleću južno od Reke
Kula na gradskoj kapiji Č'i-ana
Smirenje
Li Šang-jin
Ljubavna pesma
Svitanje
Vrba
Na vidiku
Ravnica Lo-jeu
Cveće što se razvejava
Bez naslova
Šarena lauta
Ispisano na manastirskom zidu
Li Tuan
Čari svirke
Č'en T'ao
Tužbalica o Long-siju
Ši Čjen-vu
Nema ga
Čang Hu
Pesma Su Hsjao Hsjao
Lo Jing
Čaplja
Tu Kvang-t'ing
Lepotica
Hsu Ning
Staro drvo
Neznani pesnik
Strujanje
Li P'in
Prelazeći Han
Ven T'ing-jun
Boravak na planini, početkom jeseni
Prolazeći kraj starog staništa Li Čeng-kjuna
Na glasje Pesme o vodenom satu koji označava noćna bdenja
Cu-lan
Uz gradske zidine
Vej Čuang
Pesma o Kin-lingu
Na glasje Pesme o varvarima
PAVILjON ŽUTOG ŽDRALA
Doba pet loza (907-959)
Fong Jen-ki
Na glasje Pesme o prispeću od Zlatnih Vrata
Čang Pi
Leptiri
Ai Ji
Potajna ljubav
Bez naslova
Nepomične oči
Na glasje Pesme o uspomeni na krajeve južno od Reke
Na glasje Pesme o talasima što kupaju pesak
Na glasje Pesme o radosti ponovnog viđenja
Prolećna hladnoća
Crveni lotos
Plemenita Fej
Pesme o carskom vrtu
IZA BISERNOG ZASTORA
Doba loze Song (960-1279)
Lin Pu
Mala šljiva u planinskom voćnjaku
Čang Hsjen
Na glasje Pesme o sinu nebeskog besmrtnika
Ngeu-jang Hsjeu
Na glasje Pesme o leptiru koji voli cveće
Na glasje Pesme o berbi dudinja
Za monaha Kjun-lija iz Vu-veja
Napisano iza kolibe jednog pijanog starca u Č'u-čeuu
Vang Ngan-še
Šetnja po prigrađu
C'ao Č'ung-či
Jau C'ingu
Su Ši
Na glasje Pesme o besmrtniku iz pećine
Jednom prijatelju
Most na jezeru
Trešnje i jabuke
Ispisano na slici što prikazuje slomljenu granu, koju naslika pisar Vang, iz Jen-linga
Senke cveća
Napisano u pijanstvu, dvadeset sedmog dana šestog meseca, u paviljonu sa pogledom na jezero
Noćna pesma o barci
Porumenela breskva
Sveobuhvatna ljubav
Gledajući božure
Pijanstvo
Tuang Ting-kjen
Na glasje Pesme o čistoj i tihoj svirci
Idući ka Paviljonu Radosti
Slušajući kako Jong-te svira na citri
C'in Kuan
Na glasje Pesme o besmrtnicima sa Mosta Svraka
Na glasje Pesme o pranju svile u potoku
Mao P'ang
Na glasje Pesme o tužnim uzletima
Čeu Pang-jen
Na glasje Pesme o crvenom prozoru
Na glasje Pesme o talasima koji kupaju pesak
Na glasje Pesme o proleću u Paviljonu Od Žada
Či Tin-ji
Na glasje Pesme o srećnom događaju koji se bliži
Li C'ing-čao
Na glasje Pesme o šljivinoj grančici
Na glasje Pesme o proleću u Vu-lingu
Na glasje Pesme o nebeskom splavu
Na glasje Polagane popevke
Na glasje Pesme o beskrajnoj slozi
Č'en Ju-ji
Razvedravanje
Jang Van-li
Veslačeva frula
Drvo banane na kiši
Sedeći, s večeri, u paviljonu u Vo-čiju
Gledajući Mesec, iz Zavejanog Ribarskog Čamca, jedne hladne noći
Hsi Čao
Skakavci lete visoko
Lu Jeu
Šetnja do sela zapadno od bregovlja
Na glasje Pesme o srećnom događaju koji se bliži
Uz vino
Ribar
U vrtu Šena
Mom sinu
Hsin Č'i-či
Na glasje Pesme o Č'u Ni Eru
Taj Ši-p'ing
Prekor lastama
Č'en Tao
Svitak svile
Je Ši
Poseta odsutnom prijatelju
Kjang Kuej
Lanjsko putovanje
Razasute mrlje
Juan Hao-ven
Napuštajući prestogašu
POKOŠENI OSMESI
Doba loze Kin i loze Juan (1115-1234 i 1260-1367)
Č'en Fu
Kju-jong i plavičaste litice323
Aju Jin
Na glasje Pesme o cveću manjolije
Čao Meng-Fu
Istočno prigraće
Song Vu
Borbe južno od tvrđave
Kuan Jun-še
Bez naslova
Sju Caj-si
Jesenja raspoloženja
Čang K'o-kjeu
Prolećna misao
Song Fang-hu
Bez naslova
Aju Či
Bez naslova
Čang Hjen
Mlada Mongolka
Ho Čung
Prolećni vetar je kao mladost
KRUGOVI NA MIRNOJ VODI
Doba loze Ming (1368-1643)
Fan-k'i
Brodeći, zorom, po Zapadnom Jezeru
Pjen Kung
Vu Kao-pingu
Ajeu Ci
Vojnikov rastanak sa ženom
Ho King-ming
Ispraćajući Han Šu-k'inga, koji se vraća u Šen-si
Huang Ju-cao
Slučajna pesma u letnji dan
Ai P'an-lung
Čao Čun
Čang Juan-k'aj
Opraštanje sa pratiocima kraj Mosta Javorova
Jen C'an
Poljske blagodati
Č'en Čiej
Prolećni vetar
Kuan Han-k'ing
Tri ljubavne pesme
Ma Če-juan
Brujanje večernjih zvona iz jednog budističkog manastira, u magli
Noćna kiša nad Hsjaom i Hsjangom
Jesenja misao
Č'en Šan-min
Trava
Kung Hsing-či
Vrbe kraj kapija Jung Cina
Paj P'u
Vinska pesma
Ho King
Stari konj
Ao Kong-šeng
Kraj potoka
Ma Hsjang-lan
Cvet koji sam naslikala
Vang Cjao
Novogodišnje veče
Sju Tong
Susret sa Li Taom, u krčmi
UŠANČENO SEĆANjE
Prvi vek i po loze C'ing (1644 do pred kraj XVIII veka)
Šen K'in-k'i
Šljiva
Han Hia
Mesec nad grebenima, na granici
Vang Jen-hang
Kratki rastanci
P'u Song-ling
Unutrašnja svetlost
Mao Č'i-ling
Pred ogledalom
Tan Ki-c'ong
Nadgrobna beseda na jednom bojnom polju
Čao Či-hsin
Odbačena supruga
Lu Ven-ming
Starinska pesma
Šao Čang-heng
Ribar
Na-lan Hsing-te
Bez naslova
Na tlasje Pesme o dugoj čežnji
Na glasje Pesme o varvarima
Vang Kjeu-ling
Zapis u krčmi
Vej Ai-t'ong
Put za Ma-ling
Fang Č'ao
Planina Mjao-ku
Sju Lan
Prolaz365
Pesma o granicama
Živi oganj
Šen Čun
Napušteni paviljon
Huang Tu-šan
Pecanje po snegu
Čeu Long-cao
Vode Long-t'eua
Neznani pesnik
Zajedno, u noći
Cjang Ši-c'juan
Očekujući dolazak broda
Svetlosti grada, u veče
LEGENDE, DINASTIJE, DATUMI
PESNICI, ŽIVOTI, PESME
NAPOMENE
BIBLIOGRAFIJA
