Safvet Beg Basagic

NA PUČINI SVJETLA

“Na pučini svjetla” gori
Kao alem žiška mala;
Kad svemoćni svemir stvori,
Ta je žiška zatreptala.

Kol’ko bura i orkana
Gasilo je svojim bijesom,
Pa još nije pomrčana,
Još se blista sjajnim krijesom.

Mnogi um je poticala
Da dokuči iskru njenu,
Nu ona se odmicala,
Ostavljajuć svoju sjenu.

I vijekovi redom lete,
I umovi redom ginu;
Ali od te žiške svete
Niko iskre još ne skinu.

I ja eto za njom bludim,
I bludeći slatko sanjam;
Za njom čeznem, za njom žudim,
Njoj se divim, njoj se klanjam.

Ali, zalud su moje želje,
Do nje doći nigda neću;
Ko da shvati tajne velje:
Otkud miris šarnu cvijeću?

“Na pučini svjetla” gori
kao alem žiška sjajna;
Da je shvati svak se mori,
A svakom je –opet tajna.

Safvet-beg Bašagić-Redžepašić: Izabrana djela, Sarajevo 1971.

BILO JE LANI

Sjećam se dobro:
Bilo je lani,
Baš kao sad -
Srce mi rani -
I život mlad.
Sjećam se dobro:
Bilo je lani,
Baš kao sad -
Sa jednim smješkom
Srce mi rani
A dušu jad…
Sjećam se dobro:
Bilo je lani,
Baš kao sad -
Pa da mi kaže,
Šta veče kani,
Bio bih rad

MOJE SRCE

Ako misliš da je srce moje
kano srce šarena leptira,
s jednog cvijeta da na drugi lijeta,
ne imajuć nigdje živa mira -

Ti se varaš, ti me ne poznaješ;
ja sam vrsta nebeskog leptira,
štono tisuć raznije sokova
iz jednoga cvijeta pobira.

Moja Leilo, moj mirisni cvijete,
Mirzu samo jedan miris draži,
a taj miris u tvojoj je duši;
Leptir-Mirza drugoga ne traži!

JESENSKI UZDASI

Sjedi djeva pod uvelom ružom,
Na ruku je naslonila glavu,
Čarne oči oborila tužno
U blijedu djetelinu travu.

Sjedi djeva pod uvelom ružom,
A misli joj po svemiru lijeću,
I mlađana neprestano sniva
O proljeću i šarenom cvijeću.

"Kad ćeš doći, mileno proljeće,
Da oživiš drveće i cvijeće,
Da okitiš polja i livade,
Da moj dragi po njima se šeće.

Onda bih ga ja vidjela mlada
Ne u hefti već svakoga dana,
Tamo doli u zelenoj bašči,
Kako šeće oko šadrvana.

A ovako, ja ga vidjet neću
Pod pendžerom ni u mjesec dana,
Dođi, dođi, mileno proljeće,
Dođi, dragi, željo uzdisana!"

MOJA TAJNA

Srce moje za kim gori?
Za kim čeznu slabe grudi?
Ko mi dušu tako mori
Da obamre, da poludi?

E, to ti je moja tajna,
Koju nikom kazat neću;
Ma sve bilo naopako!
Sa tom tajnom umrijeću.

Majka mene često pita:
"Šta je tebi, dragi sine?
Ta daj kaži barem majci
Za kim tvoje srce gine?"

Ne pitaj me, mila majko,
Ne muči mi jadne duše;
Džigarice crne gore,
A bijele već se suše.

"Kaži tajnu svojoj majci,
Da ti rani lijek traži,
Jerbo majka svojom njegom
Polovicu boli blaži."

Ne, ne smijem, prođi me se!
Od straha me groza hvata
Reći tebi mrsko ime
Najmilijeg meni zlata.

Na to majka rukom mahne,
Pa okrene milu glavu,
A ja svrnem tužne oči
U zelenu čemin-travu.

POD JORGOVANOM

Vezak vezla moja dilber Zlata
Do po dana nasred djulistana,
Na šiltetu u debelu hladu
Pod grancicom mavi jorgovana.

Cistom srmom i žutijem zlatom
Na jagluku milo ime piše,
Koje ona žarom srca ljubi
I vjeruje da za njega diše.

Vezak veze, a uz to popijeva:
Rumen-ružo, ako Boga znadeš,
Kada Mirza u djulistan dodje
Da mu selam od mene predadeš.

Još mu kaži da sam ga cekala
Od sabaha taman do po dana,
Cekajuci jagluk mu navezla
U debelu hladu jargovana.

Ah, još molim ovaj cjelov žarki
Što ostavljam na listicu tvome,
Da ga predaš, kada amo dodje,
Srcu, duši - ašikliji mome.

Mirza Safvet-beg Bašagic (1870 Nevesinje-1934 Sarajevo)

Safvet-beg Bašagić rodio se 6. maja 1870. Godine u Nevesinju. 1882. godine porodica mu se preselila u Sarajevo, gdje je završio ruždiju, a od 1885. do 1895. pohađao je sarajevsku gimnaziju. Od 1895. do 1899. slušao je orijentalne jezike i historiju na Bečkom univerzitetu.

Poeziju je počeo pisati još kao učenik sarajevske gimnazije, a na studiju u Beču priredio je za štampu prvu zbirku pjesama ( Trofanda iz hercegovačke dubrave ), a tada piše i prve znanstvene radove i prikuplja građu za historiju Bosne. 1. maja 1900. godine pokreće zajedno sa Edhemom Mulabdićem i Osmanom Nuri Hadžićem list Behar . Od 1900. do 1906. radi kao profesor arapskog jezika na sarajevskoj Velikoj gimnaziji. 1903. osniva društvo Gajret , a potom i društva El-Kamer i Muslimanski klub . 1907. pokreće list Ogledalo , a godinu dana kasnije odlazi u Beč i pristupa izradi disertacije Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der islamischen Literatur koju je odbranio 1910. godine. Iste godine izabran je za zastupnika u Bosanski sabor i odmah potom, poslije smrti Ali-bega Firdusa, imenovan je za predsjednika Sabora. Na tom položaju ga je zatekao i slom Monarhije. Nakon rata, od 1919. godine radi kao kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu sve do 1927. godine kada je umirovljen.

Umro je 9. aprila 1934. u Sarajevu i sahranjen u haremu Begove džamije.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License