Ivan Goran Kovacic

Usnula draga

Na dragoj leži mjesečina
I san svih zvijezda na njoj sniva,
U grudi joj se bijele sliva,
A svuda drugdje pomrčina.

I moja radost i vedrina
U srebrn okvir ju okiva,
Dok crna tuga mi noćiva
U srcu: mraku sviju tmina.

I tako draga u snu bludi,
Pa, čini mi se, vrh nebesa,
Dok rana zora nježno rudi,

Treperi odraz njena mesa.
Tek onda kada vjeđe digne,
Mir mi stigne. O, mir mi stigne.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License