Boris Pasternak

Proljeće

Ja sam iz ulice gdje se topola čudi, gdje
daljina drhti, kuća se boji pada, gdje
zrak je plav kao svežanj u ljudi koje su
iz bolnice pustili iznenada.
Gdje je večer prazna ko priča prekinuta,
koju zvijezda nije dovela do kraja, pred
kojom u čudu mnogi pogled luta, bez
izraza, nejasan i bez sjaja.

HAMLET

Žagor stade. Već sam u sred bine.
O dovratak naslonjen: ja lovim
U odjeku nekom iz dubine
Šta će biti sa životom ovim.

Na mene je uperen zrak noći
Kroz hiljadu dogleda na osi.
Ave, oče, ako si u moći,
Mimo mene ovu čašu nosi.

Volim tvoju zamisao i ja
I slažem se da me rola vodi.
Al' se druga drama sad odvija
I ovog me puta oslobodi.

No redosled ima svako dejstvo
I kraj puta neće se izbeći
Sam sam, tone sve u farasejstvo.
Proći život- nije polje proći.

Boris Pasternak

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License