Ahmed Muradbegovic

Bez sna

Žene… nevidljive zvijezde… one
Sad, ko djeca hladnih tmina idu
Mrtvim svijetom, ćute u tišini,
Kao sjenke pribite na zidu…

Žene! - vi ste svjetlo u mom
Duhu, ja vas pratim kao sjene,
Što vam rastu pod nogama, tajnom
Srca svoga ja vas pratim - žene! -

Noću, kad vas u daljini gledam,
Dok žubori mrtvog svijeta govor,
Ja osjećam na umornom čelu
Vaše ruke, kao srebren lovor…